Monday, December 31, 2007

HNY

Svim prijateljima, neprijateljima, blogerima, blogerkama, slučajno zalutalima, komšijama, komšinicima, znanima, neznanima, braći, sestrama, roditeljima, sestrićima, sestričinama, snajkama, zetovima, svastikama, babama, dedama, kasirkama, šankericama, i ostalima koji nisu pomenuti ovog puta

Thursday, December 20, 2007

Nauka i prasići

Ljudska vrsta se hranila mesom prethodnih 2,5 miliona godina. Nema sumnje da će se ta praksa nastaviti i u narednim danima i godinama. I to bez obzira što će sam njen doček, kao i uvek, ličiti na noćnu moru nekog vegetarijanca. U novogodišnjem gapu, između gregorijanskog i julijanskog Božića, dok se planeta Zemlja ponovo približava tački na kojoj zatvara svoju godišnju putanju oko Sunca, a potom samo nastavlja put bez ikakvih astronomskih efekata, tradicionalno će biti istrebljeni milioni i milioni pilića, ćurki, fazana i svakojake živine, za samo nekoliko dana nestaće milioni jagnjadi i ovaca, mlade teladi, prestarelih krava i onemoćalih bikova, ali i koza, kamila, konja, magaraca, pasa, mačaka, a usput nešto zečeva, srndaća i jelena kapitalaca. U Srbiji će najveću cenu praznika platiti populacija svinja, donekle zbog lokalne popularnosti njihovog mesa, donekle zbog povoljne cene, a i zato što je božićno prase deo nekakve ovdašnje tradicije.
Još uvek daleko od trpeze, kad je prase tek usmrćeno u klanici, a mesari skidaju kape, peru noževe i paleći cigarete raspravljaju gde će za Novu godinu, umirući organizam praseta prolazi kroz nekoliko uvek sličnih reakcija. Zaustavlja se krvotok, mišićno tkivo troši poslednji kiseonik i ne može više da proizvodi ATP, molekule koji su rezervoari energije. Izvlače se poslednje rezerve energije iz šećera zatečenih u ćelijama, što dovodi do poslednjih kontrakcija, grčenja mišića. Prase je mrtvo. Bez ATP-a, proteini u mišićima ostaju zarobljeni u trajnom grču, poznatom kao rigor mortis.
Već u tom stanju, događaju se procesi koji kasnije donekle utiču na ukus mesa. Ako mesari odmah posle klanja obrade truplo, očiste i iseku prase na polutke, a potom ga naglo zamrznu, meso će izgubiti na kvalitetu i biti žilavo, pošto će svi proteini u mišićima ostati uvezani u gomili. Ali, ako prase pre zamrzavanja odstoji izvesno vreme, enzimi u mišićima će vremenom praktično razvezati te proteinske svežnjeve i meso će biti mnogo mekše kad se potom bude peklo na vatri, pržilo u masti, dinstalo u pari i sopstvenom soku ili kuvalo u vodi.
Uz pretpostavku da se sledi neka već oprobana receptura, sva veština pripremanja svinjskog, ali i bilo kog drugog mesa, svodi se na izlaganje odgovarajućoj temperaturi u odgovarajućem vremenu. Ako se meso prekratko peče proteinski lanci se ne razdvajaju, meso ostaje živo i nejestivo. Ako se peče dugo, ali na preniskoj temperaturi, efekat je još gori, proteini su u klupku i meso je žilavo, a pritom je izgubilo mnogo dragocenih fluida, isparavanjem ili isticanjem. Inače, kad se predugo peče, meso gubi na hranjivoj vrednosti.
U kulinarskim priručnicima piše da se kilogram prasetine peče oko 30 minuta pri temperaturi rerne od 140oC. Da bi se pri pečenju oslobodili proteini i istovremeno očuvala hranjivosti mesa, optimalna temperatura u samom mesu treba da iznosi oko 80oC. No, kako god se Božićno prase peklo, nije baš sasvim jednostavno postići ovu temperaturu i održavati je jednakom dovoljno dugo.
Od vatre ili električnih grejača u rerni, toplota se prenosi radijaciono, dakle apsorpcijom ovih infracrvenih, toplotnih zraka. Međutim, oni zagrevaju samo spoljni sloj, tako da unutrašnjost mesa nema ujednačenu temperaturu. Njenom održavanju doprinose strujanje i provođenje toplote vazduhom i kontaktom, ali su to sporiji načini zagrevanja, a kao što je rečeno, kod božićnog praseta je osim temperature izuzetno važan i dobar tajming.
Tradicionalno pečenje praseta na ražnju jedan je od najmanje efikasnih načina da se ono spremi. Pritom, nije nimalo jednostavan. Oni koji ga praktikuju, uz odgovarajući seoski milje, obično provedu silno vreme u samom izboru ražnja – duge, relativno ravne motke koju je lako istesati, ali je nije jednostavno naći, pošto malo šta raste pravo da bi na njega bilo nasađeno božićno prase.
Uz to je potrebna velika veština i nekoliko ljudi da se ražnjem probiju sastavi prvo karličnih, potom viličnih kostiju, a da se prase pritom ne raspadne. Majstor obično lojem prethodno namaže ražanj, a prase se soli tek kad je nasađeno, zakovano ekserima i zavezano žicom. Vešti majstori će se potruditi da božićno prase i njegove noge što više stegnu uz ražanj, čime smanjuju otpor i strujanje vazduha koje snižava temperaturu pri pečenju, ali i momenat impulsa pri okretanju iznad žara.
Prase se ravnomernim okretanjem na ražnju svuda po spoljnoj površini jednako izlaže toploti. Jedna od retkih prednosti ovakvog pripremanja božićnog praseta jeste sam ražanj, pošto omogućuje da tokom okretanja vrelo ulje i drugi fluidi prodiru u unutrašnjost duž ražnja. Tako se vrši dodatno zagrevanje.
Prase se nikad ne peče u bliskom kontaktu i na otvorenoj vatri. Ili, ako se to čini, to traje kratko. Jer će prase spolja da izgori, dok će unutrašnjost ostati neispečena. Obično se na većoj udaljenosti lože debeli panjevi koji stvaraju priličan žar.
Tajna pečenja praseta na ražnju je u ulju. Dok lokalni dečko što ravnomernije okreće ražanj, majstor ga povremeno obilazi, razgrće žar i uljem premazuje prase. Temperatura ključanja ulja je oko 300oC. Ono se, naravno, ne može zagrejati iznad svoje tačke ključanja, ali se zahvaljujući toplotnom zračenju zagreva do te temperature, što je dovoljno. Potom zbog okretanja polako prodire i prenosi toplotu u unutrašnjost praseta, tako da temperatura mesa bude iznad 80 oC. Prase je već prirodno obavijeno slojem masti ispod kože, ali ona nikad ne može dovoljno da zagreje mišićno tkivo kao što može ulje – temperatura ključanja masti je znatno niža, oko 200 oC, a budući da se nalazi ispod kože, ona ne dostiže ni tu temperaturu.
Diletanti u ovom poslu zadovoljavaju se prelivanjem praseta pivom. Temperatura ključanja vode koja je glavni sastojak piva jeste samo 100 oC, tako da ono ne doprinosi znatnijem podizanju temperature u unutrašnjosti. Pivo utiče na ukus, a na površini praseta koje se peče dolazi do takozvane Mailard reakcije, gde se oslobođeni proteini rekombinuju sa prisutnim šećerima, dajući naročit ukus.
Ključni problem sa pečenjem božićnog praseta na ražnju jeste pravilno usklađeno vreme koje svaka tačka provede iznad žara. Jednostavnim računom može se pokazati kako male razlike utiču na kvalitet pečenja. Pretpostavimo da je ražanj na visini 25 centimetara iznad žara, a da nesrećni dečko bez prekida vrti ražanj frekvencijom od 1 Hz, to jest u svakoj sekundi napravi pun obrtaj (što je malčice prebrzo). Ako je žar raspoređen na površini od 50 centimetara, ugao pod kojim će prase videti izvor toplote je 90o. To znači da će tačka na temenu glave iznad žara provesti četvrtinu sekunde u svakom obrtaju, a za prase prosečne mase trebaće dva sata pečenja. Međutim, ako je majstor malo manje pažljiv pa je žar rasporedio samo na 30 centimetara, ugao je tada samo 60o, a tačka na temenu praseta provodi šestinu sekundi nad vatrom, iz čega proizlazi da će pečenje trajati punih tri sata. Sat vremena duže samo za 20 centimetara manje žara. A to garantuje zaista grozno, raskuvano i neujednačeno pečenje.
U gradskoj varijanti, prase se ipak peče u pećnici, što je za neke ljubitelje manje romantično, ali je svakako efikasnije, pre svega zbog ravnomernije raspodele toplote. Prilikom prženja, procesi prenosa toplote su slični, osim što se uz ulje i mast ponekad koristi i maslac. Pri kuvanju mesa, situacija se razlikuje u zavisnosti od toga da li se meso stavlja u hladnu ili vrelu vodu. U hladnoj vodi, hranjivi sastojci pre zagrevanja izađu u tečnost, pa je i ona vrlo hranjiva. U toploj vodi, belančevine se zgušnjavaju na površini mesa, ne puštajući hranjive sastojke i aromu u tečnost.
Kakav sud je najpogodniji za pripremanje božićnog praseta? Iskusne domaćice za pečenje radije koriste crne nego sjajne tepsije i plehove. Crna površina brže apsorbuje toplotno zračenje od sjajne, pa se meso u njemu brže zagreva. Prasetina, ali i sva druga hrana koja se sprema u pećnici najbolje se peče u masivnim plehovima ili tučanim posudama. To je zato što ove posude ravnomernije zadržavaju i prenose toplotu. Tanki plehovi se neujednačeno intenzivno zagrevaju i hrana u njima može brže i lakše da zagori.
Kaloričnost prasetine zavisi od načina na koji je spremljena. Tako 100 grama ovog mesa može imati između 150 i 400 kcal. To zapravo znači da kilogram prasetine u ljudskom organizmu oslobodi energiju koja bi bila dovoljna da se za jedan stepen zagreje rezervoar od oko 2000 litara vode ili da jedna sijalica od 100 W neprekidno svetli šest dana i noći. Sa dva do tri kilograma moglo bi se osvetliti onoliko dana koliko traju novogodišnji praznici. A šta će uraditi sve te kalorije u organizmu? To je već pitanje za medicinsku nauku. I za posle praznika.

P.S. I jedan komentar na koji sam naišao dok sam jurio sliku praseta na ražnju po netu. "Ako je Isus i pored tog nehumanog i primitivnog načina na koji se proslavlja njegovo rođenje uspeo da svojim vernicima obezbedi mesto u raju, mora mu se zaista priznati vrhunski pregovarački dar."

ŠTA ĆE SE KONZUMIRATI U NAREDNOM PERIODU

Kliknite na stranicu kocke da bi dobili određenu sliku. Klikom na sliku se vraćate na kocku.

Wednesday, December 12, 2007

Onda gledaj lafčino, vidiš ga

"Vazduh trepti kao da nebo gori" i "Strijelac zove kondora, strijelac zove kondora" su dve rečenice iz mog omiljenog partizanskog filma. Neizbežni Bata Živojinović ( koji je pobio više švaba nego Hitler jevreja ) glumi Valtera, legendu medju ilegalcima. Scena na kraju filma kada poraženi i poniženi švapski general razgovara sa šefom policije je najača scena svih partizanskih filmova. Naravno reč je o filmu "Valter brani Sarajevo".
Ovo je najgledaniji film svih vremena u Kini i posle 35 godina Kinezi su odlučili da snime seriju po njemu. U seriji će glumiti srpski glumci, ali će Kinezi poslati svog reditelja i producenta. Kinezi su u pregovorima sa Batom oko regulisanja autorskih prava, budući da su reditelj Hajrudin Krvavac i scenarista Đorđe Lobović preminuli. "Prošlo je 35 godina, pa sad Valtera može igrati bilo ko, a ja jedino mogu glumiti njegovog dedu", izjavio je za Kurir Bata Živojinović.


ORIGINALNA VERZIJA


Ovo je prepiska poruke kineza Sakonshima o filmu:

I am a chinese this is my favorite moive in my childhood and I dream to become a man like valter fight fascist to protect my country and people and the song of partisan is my favorite too I hope people of former yougoslavia can have a better future not fight brothers each other but to built this land more beautiful just like in the ww2 gathering together you are great and brave people greetings from a chinese boy.
(greške u tekstu nisu moje jer je radio CTRL+C i CTRL+V)


KINESKA VERZIJA


A onda dođoše žuti i naseliše Srbiju.

Tuesday, December 4, 2007

Skroman prilog

Vidim da počinje NG zagrevanje pa reših da i ja dam svoj skroman doprinos.

Thursday, November 29, 2007

Švajcarske veštice-drolje i švajcarski Swatch sat

Engleski za početnike (for begginers)

Tri veštice gledaju tri Swatch sata.
Koja veštica gleda koji Swatch sat?

Prevod

Three witches watch three Swatch watches.
Which witch watches which Swatch watch?

Engleski za iskusne (advanced english)

Tri veštice izmenjenog pola gledaju tri dugmeta na Swatch satu.
Koja veštica izmenjenog pola gleda koje dugme?

Prevod

Three switched witches watch three Swatch watch switches.
Which switched witch watches which Swatch watch switch?

Engleski u zadnjem nivou (expert stage)

Tri švajcarske veštice-drolje, koje žele da budu izmenjenog pola, žele gledati tri dugmeta na švajcarskom Swatch satu.
Koja švajcarska veštica-drolja, koja želi da bude izmenjenog pola, želi da gleda koje dugme švajcarskog Swatch sata?

Prevod

Three swiss witch-bitches, which wish to be switched swiss witch-bitch, wish to watch three swiss Swatch watch switches.
Which swiss witch-bitch which wishes to be a switched swiss witch-bitch, wishes to watch which swiss Swatch watch switch?

P.S. SRPSKI JE ZAKON

Wednesday, November 28, 2007

Danas na rasporedu

Na dnevnom redu su tri zanimljive reklame.



Sunday, November 25, 2007

Salmonela u najavi

Sedim za ovim LCD čudom i gledam u njega i ne znam šta da mu radim. Osećam se kao da sam pročitao ceo internet. Čuj, pročitao. Pročitao i download-ovao ga, bre. No, pade mi na na pamet, da pogledam neke recepte, jer mi je još pre neki dan palo na pamet (često mi pada u poslednje vreme, n.a.) da napravim tortu. Sve sam lepo zamislio. Torta u obliku piramide, prelivena čokoladom a u čokoladi urezani egipatski simboli. Što se tiče spoljašnjosti ideja je tu, ali nešto treba turiti unutra, da prostiš, pa posegnuh za internetom kao i svaki moderni Karapandža (i ako sam više Karakondžula, n.a.). I tako, tražim nekakav lep recept za tortu i nailazim na kamaru zanimljivih naziva. Pored standardnih voćnih naziva (ananas, malina, badem, banana...) i naziva po imenima ljudi, tzv namenskih torti (Bisina, Brankova, Katarina, Kenedi, čuj Kenedi, mora da je neki američki recept,...) to su i Bela dolina, Čudo, Esterhazi (za malo pa ekstazi, n.a.), Indijansko selo, Linzer, Lepa Brena (koja se služi isključivo prilikom potpisivanja ugovora sa Grand produkcijom, n.a.), Macin jezik, Patrijaršija (pošto se kore peku sigurno je Pećka Patrijaršija, n.a.), Sedmo nebo, Šamponeze, Vesela devojčica, itd, nigde kraja ljudskoj gluposti. No, u ovom obimnom spisku naleteh i na nešto što se apsolutno slaže sa već unapred određenom spoljašnosti a to je Egipatska torta. Ali ne lezi vraže ili ne bih lenj pa potražih na nekom drugom sajtu još neki zanimljiv recept i naleteh na ono zbog čega i sve ovo pišem a u cilju predstavljanja javnosti, nekome, preko potrebnih informacija.
Posegnuh za paklom cigareta, kad ono prazno, tako da moram skoknuti do prodavnice pa nastavljam čim se vratim.
(10 min. kasnije)
Evo u prodavnici, gledajući one babe i dede što pipaju svaki jebeni hleb (jebem im lebac njihov, n.a.), pade mi na pamet (opet, n.a.) i naslov ovog posta. O babama i dedama neki drugi put a i nije potrebno jer su oni priča za seba a i ta priča je već ispričana. Nego da se vratim na temu.
Kao što rekoh, tražeči recepte za tortu naleteh na tri recepta pod naslovom "Kako začarati muškarca" te ih u celosti objavljujem.



KUVANJE OPANKA

Potrebno: 1 stari opanak

Da bi muž zavoleo ženu, ona treba njegov stari opanak da skuva u bakraču u prvi sumrak ili u ponoć. Opanak treba dugo kuvati i za sve vreme prevrtati i govoriti "Kako se ovaj opanak muči i kuva, tako i moj muž da se muči za mene".

SLEPI MIŠ ILI STARI HLEB

Potrebno: 1 slepi miš ili parče starog hleba

Da bi žena zaslepela ili zaludela čoveka, te da ništa ne zna, valja se dati mu kradom da okusi parče slepog miša ili parče zaboravljenog hleba iz vodenice koja melje na levo.

JABUKA NA MLINSKOM KOLU

Potrebno: 1 lepa jabuka

Momak uzme jabuku, ode u mlin, razreže je na pola pa metne jednu polovinu na kamen, tako da se na kamenu tri puta okrene, govoreći "Kako se ovaj kamen lahko okreće, tako se lahko devojka... zamnom okretala". Zatim sastavi obe polovine i ode do one devojke. Zapodene s njom razgovor, izvadi jabuku i nož da je bajagi razreže, pa onu polovinu što se na mlinskom kolu okretala dade devojci da pojede, a on pojede onu drugu. Devojka će zaludeti za momkom.

I još jedna korisna informacija pronadjena na drugom mestu u toku iste potrage a u skladu sa temom. Kad vam neki od tri prethodna recepca urode plodom.

KAKO DA VAM NE ZAGORI JELO!

Neko je jednom rekao "Društvo je shvatilo da kujna i kupatilo pružaju mogućnosti za ljubav i za nežnosti".
Pa, stoga, evo mog saveta - stavite nesto da se kuva, nešto lepo i mirisno, što će vašeg dragog vam muža namamiti u kuhinju. Onda mu teoretski objasnite šta je pisac hteo da kaze - za to vreme će se jelo skuvati, a pošto ste naravno tu da gledate, neće moći da zagori. I onda ga odvedite u kupatilo, da mu to i praktično pokažete.
Posle možete lepo zajedno da ručkate naravno, izgubljena energija se mora nadoknaditi.

P.S. Još par zanimljivih naziva: AQUA, BELINDA, CRNA, CHILI WILLI, DINASTIJA, GARIBALDI, HILANDAR, KORNELIJA, MIMOZA, MUŠKA, NAJLON, PESAK, POZITANO, ŠVARCVALD, ŠPANSKI VETAR, ŽARBO, ...

Vesele bundeve

Dođe Helloween, dođe i prođe. A žurka kao žurka. Jelo se, jelo i pilo pa pripala muka.

Čovek zaljubljen u bicikl!!!!!

Da li ste čuli priču o čoveku koji je uhapšen zbog seksa sa biciklom. Ako niste možete je pročitati na sledećem linku:

http://www.telegraph.co.uk/news/main.jhtml?xml=/news/2007/10/26/nsex126.xml

Mogu da zamislim policijsku istragu pošto je ovaj uhapšen. Verovatno je ovako išla:
Detektiv: Da li priznajete da ste imali seks sa biciklom?
Biciklista: Da.
Detektiv: Da li je to muški ili ženski bicikl?
Biciklista: Prijatelju, nisam ti ja homoseksualac.
Iskreno, malo sam zabrinut da li je počinilač samo zaljubljen isključivo u bicikle ili i u neke druge predmete koji su mu seksi? Ako voli samo bicikle onda mu zavidim, jer ja nemam biciklu. Pa nema gore stvari od večernjeg dosadivanja u kuci. ".....Zzzzzdravooo, lampu moja!"
Ako počinilac ode u zatvor, ja siguno ne bi voleo da delim ćeliju sa njim. Morao bi pre spavanja da stavim pod jastuk četkicu za zube i čašu za vodu. Bile bi to duge godine.
Jedno sam siguran, niko neće tražiti biciklu na zajam od njega. A i njegova familija će sve njegove stvari zakopati zajedno sa njim kad bude preminuo.
Možda je čovek samo jednostavno bio škrtica i nije hteo da kupi sajlu za zaključavanje a zabrinuo se da mu čistači ne ukradu bicikl. S druge strane, ako mi neko kaže da postoji zakon o zabrani vođenja ljubavi sa biciklom, onda sigurno laže.
Ova priča me je pogodila na više načina. Već sam odlučio da više ne vozim bicikl, da ne bi postao impotentan, a u slučaju ako je ipak budem vozio, radiću to stojeći da niko ne bi mogao da me optuži za seksualno uznemiravanje.
I onako imam previše problema.